Isaiah 43

1Ali sada ovako veli Gospod, koji te je stvorio, Jakove, i koji te je sazdao, Izrailju: ne boj se, jer te otkupih, pozvah te po imenu tvom; moj si.

2Kad pođeš preko vode, ja ću biti s tobom, ili preko rijeka, neće te potopiti; kad pođeš kroz oganj, nećeš izgorjeti i neće te plamen opaliti. 3Jer sam ja Gospod, Bog tvoj, svetac Izrailjev, spasitelj tvoj; dadoh u otkup za te Misir, Etiopsku i Sevu mjesto tebe.

4Otkako si mi postao drag, proslavio si se i ja te ljubih; i dadoh ljude za te i narode za dušu tvoju. 5Ne boj se, jer sam ja s tobom; od istoka ću dovesti sjeme tvoje, i od zapada sabraću te.

6Kazaću sjeveru: daj; i jugu: ne brani; dovedi sinove moje iz daleka i kćeri moje s krajeva zemaljskih, 7Sve, koji se zovu mojim imenom i koje stvorih na slavu sebi, sazdah i načinih.

8Izvedi narod slijepi koji ima oči, i gluhi koji ima uši. 9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je između njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka čuju, i reku: istina je.

10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti će poslije mene biti. 11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja.

12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ bog među vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. 13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti?

14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaću u Vavilon i pobacaću sve prijevornice, i Haldejce s lađama, kojima se hvale. 15Ja sam Gospod svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš.

16Ovako govori Gospod koji je načinio po moru put i po silnijem vodama stazu, 17Koji izvodi kola i konje, vojsku i silu, da svi popadaju i ne mogu ustati, da se ugase kao što se gasi svještilo:

18Ne pominjite što je prije bilo i ne mislite o starijem stvarima. 19Evo, ja ću učiniti novo, odmah će nastati; nećete li ga poznati? Još ću načiniti u pustinji put, rijeke u suhoj zemlji.

20Slaviće me zvijeri poljske, zmajevi i sove, što sam izveo u pustinji vode, rijeke u zemlji suhoj, da napojim narod svoj, izbranika svojega. 21Narod koji sazdah sebi, pripovjedaće hvalu moju.

22A ti, Jakove, ne priziva me, i bijah ti dosadan, Izrailju. 23Nijesi mi prinio jagnjeta na žrtvu paljenicu, i žrtvama svojim nijesi me počastio; nijesam te nagonio da mi služiš prinosima, niti sam te trudio da mi kadiš.

24Nijesi mi kupio za novce kada, niti si me pretilinom žrtava svojih nasitio, nego si me mučio svojim grijesima, i dosadio si mi bezakonjem svojim.

25Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem. 26Opomeni me, da se sudimo, kazuj, da se opravdaš.

27Otac tvoj prvi sagriješi, i učitelji tvoji skriviše mi. Zato ću izbaciti iz svetinje knezove, i daću Jakova u prokletstvo i Izrailja u sramotu.

28